Značenje izgaranja (što je to, pojam i definicija)

Što je izgaranje:

Izgaranje znači djelovanje i učinak potpunog izgaranja ili paljenja određene tvari. Riječ dolazi od latinskog combustio i combustioni s istim značenjem.

Sa znanstvenog gledišta, izgaranje je opisano kao brzi proces oksidacije iz kojeg se oslobađa energija u obliku topline. Ovaj postupak može stvarati svjetlost (plamen) ili ne.

Izgaranje je prisutno u svakodnevnom životu. Na primjer, u kuhinji i kaminima koji koriste vatru, u mobilizaciji strojeva i automobilske flote (motori s unutarnjim izgaranjem) itd.

Kako bi izgaranje bilo moguće, potrebna je prisutnost specifičnih čimbenika: goriva, oksidanta ili oksidanta i topline u visokim udjelima.

Goriva je načinjen od materijala koji sadrži ugljik i vodik. Međutim, na kraju gorivo može sadržavati sumpor. Neki poznati zapaljivi materijali između ostalog su ugljen, prirodni plin, drvo i naftni derivati ​​poput benzina i plastike.

Supstanca oksidans ili oksidaciju je uglavnom kisik, ali ne i u čistom obliku, ali je u omjeru od 21% kisika i 79% dušika, koji je osnovni sastav zraka. Također druge tvari mogu funkcionirati kao oksidanti. Na primjer, fluor.

Što se tiče topline koja nastaje izgaranjem, temperatura mora doseći minimalni stupanj zagrijavanja kako bi gorivo moglo reagirati. Taj se stupanj naziva točka paljenja ili temperatura bljeskalice.

Količina energije ili topline koja se oslobađa izgaranjem ovisit će o kvalitetama i karakteristikama materijala koji izgaraju, tako da su rezultati promjenjivi.

Svaki proces izgaranja stvara proizvode. Najvažniji su: ugljični dioksid, ugljik i vodena para.

Vidi također:

• Gorivo fosilno gorivo

Vrste izgaranja

Postoje različite vrste izgaranja ovisno o uvjetima procesa oksidacije. Da vidimo.

Potpuno ili savršeno izgaranje

Nastaje kada su komponente potpuno oksidirane, što rezultira stvaranjem ugljičnog dioksida, tekuće vode ili sumpornog dioksida.

Nepotpuno sagorijevanje

Javlja se kada izgaranje nije apsolutno, ali oksidacija tvari je djelomična i ostavlja materiju nepresušnu, što se naziva neizgorjelom. Na primjer, ugljični monoksid.

Stehiometrijsko izgaranje

Naziva se i neutralnim sagorijevanjem. Može se proizvesti samo umjetno u znanstvenim laboratorijima. Kod ove vrste sagorijevanja koristi se točno količina zraka kako bi se izbjegla prisutnost kisika u rezultirajućim plinovima. Kaže se da je teorijska ili idealna, jer neke čestice uvijek ostaju.